Koloidna srebrna voda.
Koloidno srebro vrlo je jak “prirodni antibiotik” i antiseptik koji je pokazao rezultate antimikrobnog djelovanja kod preko 650 raznih vrsta patogenih mikroorganizama.
Zbog prirode djelovanja koloidnog srebra, jednostanični patogeni mikroorganizmi ne mogu razviti otpornost na srebro.
Veličina klastera srebra, tj koloidnih čestica je oko 700 puta manja od ljudskog eritrocita pa zbog ovako malih dimenzija koloidne čestice srebra lako prodiru kroz sluznicu usta i sluznicu probavnog trakta u tkiva i organe kroz krvotok, djelujući na patogene bakterije i viruse.
Koloidna srebrna voda je vrlo slična običnoj vodi – potpuno je prozirna s vrlo malo svijetlo zlatno-žute boje (koja potječe od koloidnog stanja srebra), nema miris i slabog je metalnog okusa. Koncentracija srebra u koloidnoj srebrnoj vodi kreće se obično od 5 ppm (ml/l) pa na više.
Upotreba.
Koloidna srebrna voda se pije ili direktno nanosi na oboljelo područje tijela. Doza koja se konzumira ovisi o vrsti zdravstvenog problema. Preventivno korištenje 2-3 puta dnevno po 15-20 ml se savjetuje osobama sa slabim imunitetom, kao i zdravim osobama u vrijeme viroza. Posebno se preporuča osobama kojima je imunitet narušen kemoterapijom i zračenjem, te osobama koje se liječe od težih bakterijskih infekcija, onima koji imaju probleme sa kožom, crijevnim virozama, upalama grla, upalama mokraćnih kanala itd... U slučaju navedenih akutnih stanja, koloidnu srebnu vodu treba piti 4-5 puta dnevno po 20-30ml sve dok se simptomi ne povuku, a najduže do mesec dana. Radi efikasnijeg djelovanja koloidnu srebrnu vodu zadržati u ustima 20-60 sekundi pije nego se proguta. Prije i poslije uzimanja koloidne srebrne vode ne smije se ništa ni jesti, ni piti minimalno 20 minuta.
Primjena srebrne vode kod životinja
Koloidna srebrna voda efikasno je sredstvo u sprečavanju nastanka virusnih, bakterijskih i gljivičnih bolesti kako kod čovjeka tako i kod životinja. Kućni ljubimci poput psa, mačke, hrčka, zeca i drugih mogu također koristiti koloidnu srebrnu vodu! Koloidna srebrna voda se primjenjuje i u pčelarstvu! Za razliku od antibiotika i antimikotika, koji se često koriste za suzbijanje bolesti pčela, koloidna srebrna voda ne može izazvati trovanje pčela i može se primjenjivati bez posljedica po ličinke pčela i odrasle pčele. Koloidna srebrna voda može se davati pčelama i preventivno, a med ostaje čist i prirodan.
Način čuvanja
Koloidnu srebrnu vodu treba čuvati na sobnoj temperaturi i na tamnom mjestu. Također, ne smije dolaziti u doticaj s metalnim predmetima. Svjetlost i metalni predmeti dovode do razelektriziranja čestica i dolazi do njihove agregacije (spajanja) u veće čestice. Posljedica toga je smanjenje učinkovitosti i promjena boje ( zamućivanje vode ).
Razlika između koloidne srebrne vode i ionske srebrne vode
Odmah treba reći da koloidna srebrna voda NIJE isto što i ionska srebrna voda iako većina ljudi smatra da je riječ o istoj vodi. Ionska srebrna voda nastaje postupkom elektrolizije dok koloidna srebrna voda nastaje elektro raspršujućim postupkom. Koloidna srebrna voda je veoma različita i daleko kvalitetnija od ionske srebrne vode što se da uočiti iz načina na koji se pravi i načina na koji djeluje u organizmu.
Ukoliko se srebrne elektrode potope u vodu i kroz njih propusti jednosmjerna električna struja doći će do elektrolize. Wikipedia - Elektroliza U ovom procesu se dobijaju ioni srebra Ag+ i OH- joni. Rastvor koji nastaje sadrzi 99% jona srebra Ag+ (ne sadrzi koloidne čestice). Ag+ ioni dobiveni elektrolizom potječu od AgOH ili Ag2O koji se disosuju (razlažu se) u vodi na Ag+ i OH-. Jonsko srebro (Ag+) vrlo je reaktivno i brzo se vezuje za kloridne ione (Cl-) koji se nalaze u želučanom soku u velikoj koncentraciji u obliku HCl (klorovodonicne kiseline ili želučane kiseline) pa tako nastaju nerastvorne srebrne soli (AgCl) tj. srebro klorid. Ovaj spoj nije efikasan u suzbijanju virusa, bakterija i gljivica.
Koloidna srebrna voda proizvodi se nekemijskim, elektroraspršujućim postupkom pomoću ultračistog srebra u ultračistoj redestiliranoj vodi. Po kemijskom sastavu to je čista redestilirana voda koja sadrži submikroskopske klastere srebra (klasteri su fizičko-kemijski fenomen i predstavljaju nanočestice koje se sastoje od više atoma ili molekula.
To znači da su atomi srebra u koloidnoj srebrnoj vodi grupirani u klastere, tj. u čestice veličine 10 - 50 nanometara.
Ove sitne pozitivno naеlektrizirane čestice srebra (Ag+) okružene su negativno naelektriziranim hidroksilnim grupama (OH-) i "raspršene" su u redestiliranoj vodi u stabilnom tj. nereaktivnom stanju (za razliku od iona srebra).
Koloid srebra se sastoji prvenstveno od atoma srebra i djelimično od iona. Srebro u obliku koloida (tj. u obliku grupe, klastera atoma raspršenih u vodi) ne reagira intenzivno sa kloridnim ionima, isto kao što je srebro kao metal postojano i od njega se pravi nakit i pribor za jelo koji odoljeva zubu vremena - isto tako je i koloidna čestica stabilna i nereaktivna. Ionsko srebro nije u obliku čestica (atoma) nego je u obliku iona (reaktivnog oblika srebra).
Dakle, važno je istaći da srebro u formi koloida (atomskih klastera) nije ionizirano i bitno se rezlikuje od ionskog srebra. Ioni srebra i OH- joni koji se nalaze u određenom procentu u koloidu su samo faktori stabilizacije koloidnih čestica i čine oko 10% celokupnog srebra. Ionizovano srebro se vrlo brzo taloži čime je otežano njegovo izbacivanje i smanjena efikasnost dok se koloidno srebro ne taloži u organizmu, nema neželjenih djelovanja i sa lakoćom se izbacuje urinom.
Wikipedia - Koloid
Wikipedia - Ion
Oprez:
ukoliko se pri proizvodnji koristi nedovoljno čista redestilirana voda ili se upotrebljava neadekvatno srebro (srebrni nakit i pribor...) može doći do stvaranja ioniziranog srebra i njegovih spojeva i pojave drugih teških metala u rastvoru. Srebrni nakit je uglavnom legura srebra sa drugim metalima zato nije adekvatan izvor čistog srebra.
Je li se moguće predozirati srebrnom vodom?
Opasnosti od predoziranja koloidnom srebrnom vodom nema jer se po svojoj prirodi koloidno srebro ne taloži se u organizmu i s lakoćom se izbacuje iz organizma mokraćom. Slučajevi predoziranja srebrnom vodom postoje u svijetu no u tim slučajevima nije korištena koloidna srebrna voda već srebrna voda vrlo niske kvalitete. U pitanju su srebrne soli. Čak i kod slučaja predoziranja srebrnom vodom lošekvalitete nije došlo do zdravtsvenih već samo do estetskih problema – javlja se argirija tj. plavo-siva boja kože. Dakle, ovdje nije u pitanju konzumacija koloidne srebrne vode već srebrne vode loše kvalitete u vrlo velikim količinama.
SREBRNA VODA I PLASTIKA
Jednostavno rečeno, srebro ne reagira sa plastikom. Plastika PET i druge prehrambeno prihvatljive plastike koje svakodnevno koristimo se jednako tako mogu koristiti i za čuvanje kolodine srebrne vode. Polimeri PET ambalaže su inertni i ne apsorbiraju se u našem organizmu. Ako inače koristimo plastiku (što je gotovo neizbježno u današnjem društvu) nema razloga da ne koristimo i koloidnu srebrnu vodu u plastičnoj ambalaži.
I staklo i plastika se rastvaraju u vodi ali to su vrlo male količine neutralnih velikih molekul i efektat je sličan kao kad bi smo pojeli vosak – nema trovanja i izbacuje se stolicom. Ono što ne valja kod plastike je kada se plastika izloži UV zračenju i tako sterilizira što se redovito događa s vodom u industriji mineralnih voda - nastaju slobodni radikali i kancerogeni spojevi. Dakle, veća je opasnost od vode koju svakodnevno kupujemo u plastici ( koja je bila izložena UV zračenju ) nego od kolodine srebrne vode u plastici koja nije bila izložena UV zračenju.
Više info: Maxlab.hr
Napomena!
Sve informacije na ovoj web stranici isključivo su informativne prirode i nisu namijenjene u svrhu dijagnosticiranja ili određivanja terapije bez savjetovanja s stručnom osobom ili liječnikom.
NAJČITANIJE
