Kefir - čudesan prirodni probiotik i supernamirnica
Kefir je prirodno fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućeg okusa s laganom notom svježeg kvasca (ili veoma laganim okusom piva), koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca. Smatra se da je podrijetlom s Kavkaza, a star je i do 1 000 godina. Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju, žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i neograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevima često naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca nisu gljive.
Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, po sastavu su mješavina proteina, aminokiselina, lipida i topljivih polisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane se i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno. Brojni pokušaji mikrobiologa da njegova zrnca proizvedu u laboratoriju uporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala, ostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kaže da su kefirna zrnca dar od Boga, “mana s neba”, koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije izveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju.
Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci u sprečavanju velikog broja bolesti i bolesnih stanja, između ostalog smatra se da:
- djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu
- djeluje kao prirodni antibiotik
- smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis
- jača imunološki sustav i ubrzava zacjeljivanje tijela
- poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane
- liječi bolesti crijeva kao što su IBS (sindrom iritabilnog crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost
- pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu
- čisti i detoksicira tijelo
- poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca
- pomaže kod srčano-žilnih oboljenja
- snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi (trigliceride)
- liječi gljivična oboljenja
- pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica
- normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjerne tjelesne težine
- pomaže kod nesanice i depresije
- pomaže kod bronhitisa i astme
- pomaže kod psorijaze i ekcema
Kefirna zrnca možete nabaviti od nekoga tko ih već ima i sam pravi kefir kod kuće. Kontakt s takvom osobom najlakše je uspostaviti preko interneta, a zrnca se bez problema mogu spakirati u plastičnu vrećicu s malo mlijeka i poslati poštom. Brzo se razmnožavaju pa ih onda možete podijeliti drugima.
Kefir se lako priprema kod kuće. Malu količinu zrnaca stavite s mlijekom u staklenku, zatvorite poklopcem i ostavite na sobnoj temperaturi da fermentira 24 sata.
Zrnca se hrane mliječnim šećerom i proizvode mliječnu kiselinu i CO2. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilo miješajući ga žlicom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stavite u novu količinu mlijeka, a procijeđeni kefir je gotov i spreman za piće. Možete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku.
Jedna puna velika žlica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litre kefira. Za kefir je najbolje koristiti svježe domaće mlijeko (kravlje ili kozje), ali u nedostatku takvog, poslužit će i kupovno mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj. kada se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke može se odvojiti tekućina – sirutka kefira, a napitak može biti gušći ili rjeđi, više vodenast ili više kremast, ovisno o vrsti mlijeka i temperaturi.
Za cijeđenje kefira možete koristiti drvene, plastične i inox žlice i cjedila, no nemojte ga čuvati u plastičnim niti metalnim posudama jer plastika ispušta kemikalije, a metal reagira u dodiru s kiselim sadržajem. Najbolje ga je čuvati u staklenim posudama. Procijeđena zrnca ne treba ispirati vodom, dovoljno ih je staviti u novo mlijeko i ostaviti da miruju.
U terapijske svrhe, za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. No, za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. decilitar dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje.
Osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka razgrađuju i predprobavljaju. Bakterije iz kefira razgrađuju mliječni šećer laktozu, zato ga mogu koristiti i osobe koje ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij, procesom fermentacije postaju lakše biološki dostupni (organizam ih može lakše iskoristiti).
Osobe koje paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu i više smanjiti sadržaj šećera u kefiru na način da ga nakon cijeđenja ostave još jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da “sazrije”. Ovakav zreli kefir sadrži najmanje šećera, a sadržaj vitamina B1, B6 i B9 (folna kiselina) se povećava. Povećava se i sadržaj alkohola u kefiru koji može iznositi od 0,08% do 2%.
Uobičajena količina alkohola u jednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dva dana, treba označiti staklenke u različitim stadijima, npr. kefir sa zrncima, onaj jednodnevni i dvodnevni. Procijeđeni kefir, koji zrije, ne treba čvrsto poklopiti, nego se poklopac samo nasloni na teglu, a dobro ga je promiješati dva puta dnevno.
Želite li napraviti pauzu u pripremi kefira, možda odlazite na put ili slično, procijeđena zrnca isperite hladnom vodom, prelijte ih s malo mlijeka i spremite u hladnjak, tako ih možete čuvati oko 7 dana. Želite li ih pohraniti na duže vrijeme, isprana i osušena zrnca možete zamrzniti ili osušiti.
Kada poželite zrnca ponovo aktivirati, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i čekajte da ”prorade”. Prvi i drugi dan dodajte samo malo mlijeka te ga nakon cijeđenja bacite. Treći dan možete raditi kefir kao i obično.
Iz knjige Istine i laži o hrani
Istina i laži o hrani
Napomena!
Sve informacije na ovoj web stranici isključivo su informativne prirode i nisu namijenjene u svrhu dijagnosticiranja ili određivanja terapije bez savjetovanja s stručnom osobom ili liječnikom.